Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić, oko 1169 ili 1174. - 1236.) je bio raški plemić iz vladarske obitelji Nemanjića, uticajni diplomata i prvi srpski arhiepiskop.[4]
Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i brat kraljeva Vukana i Stefana. Uz podršku vaseljenskog patrijarha je proglasio samostalnost raške crkve od Ohridske arhiepiskopije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve. Od rimskog Pape je isposlovao kraljevsku krunu i suverenitet za tadašnju Srbiju.[4] Nakon krunisanja brata Stefana1221. godine, radio je na jačanju crkvene organizacije, pokrštavanju "neznabožaca" i "jeretika" i iskorenjivanju raških bogumila.
Napisao je ili priredio nekoliko dela poglavito namenjenih organizaciji crkve. Najznačajnija su: Zakonopravilo, Hilandarski tipik,Studenički tipik i Žitije svetog Simeona. Na Svetoj Gori je, zajedno sa ocem Nemanjom, obnovio manastir Hilandar, a uz njegovo ime pominje se i osnivanje manastira Žiča u Srbiji.
Srpska pravoslavna crkva ga slavi kao svetog Savu. Dan svetog Save, Savindan, obeležava se 27. januara po gregorijanskom, odnosno 14. januara po julijanskom kalendaru, kao crkveni praznik, i kao "školska slava" u Srbiji i Republici Srpskoj.
Zbog jakog Savinog kulta, srpsko pravoslavlje se nekad naziva i svetosavlje.
Preuzeto iz slobodne enciklopedije "Vikipedija".
Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i brat kraljeva Vukana i Stefana. Uz podršku vaseljenskog patrijarha je proglasio samostalnost raške crkve od Ohridske arhiepiskopije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve. Od rimskog Pape je isposlovao kraljevsku krunu i suverenitet za tadašnju Srbiju.[4] Nakon krunisanja brata Stefana1221. godine, radio je na jačanju crkvene organizacije, pokrštavanju "neznabožaca" i "jeretika" i iskorenjivanju raških bogumila.
Napisao je ili priredio nekoliko dela poglavito namenjenih organizaciji crkve. Najznačajnija su: Zakonopravilo, Hilandarski tipik,Studenički tipik i Žitije svetog Simeona. Na Svetoj Gori je, zajedno sa ocem Nemanjom, obnovio manastir Hilandar, a uz njegovo ime pominje se i osnivanje manastira Žiča u Srbiji.
Srpska pravoslavna crkva ga slavi kao svetog Savu. Dan svetog Save, Savindan, obeležava se 27. januara po gregorijanskom, odnosno 14. januara po julijanskom kalendaru, kao crkveni praznik, i kao "školska slava" u Srbiji i Republici Srpskoj.
Zbog jakog Savinog kulta, srpsko pravoslavlje se nekad naziva i svetosavlje.
Preuzeto iz slobodne enciklopedije "Vikipedija".